Pitaš me nešto čudno, nepovezano sa mojim mislima. Izgubile su svoj tok. Okrećem se ka tebi. To što izgleda kao da te odsutno posmatram, ne. Prisutna sam ovdje, sada sa tobom. I potpuno svjesna prisutnosti poniznosti i ponosa. Jasno je da možda ćeš i otići od mene, i vratiti se, odlaziti i vraćati se, a ja ću (i ti ćeš)  svaki put biti tu.

Ovako trebalo je. Ne želim da nas razlažem na misli i odluke koje su nas ovdje dovele. Ni da pominjem prošlost koja me dovela tebi. Za nju imam jedno veliko hvala. Niti da nas svodim na proste karakterne crte koje se slažu ili ne. Meni je ovako sasvim dovoljno. A ti samo voli me.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s