Zbog tebe razumijem Silviju Plat. Ona govori moje misli.
Sve je otišlo u nepovrat.
Pokušavam da ispravim krivu liniju sudbine na lijevoj ruci, ali mi
kažu predstoji dug život. Dođavola!!
Skratite za 2 centimetra tu liniju i produžite ovu za sreću.
Zahtijevam!
Opet ćeš ući u tramvaj, dok te posmatram sa prozora. odmahnućeš mi rukom.
Ta slika mi ostaje u glavi. I ne želim da nestane, neka me umiri.
Opet ću pustiti Cohena, podgrijati kafu i pričati sa svojim psom.
Ljudi će prolaziti, ja ću imati naš dom. Neka ide jutro.
Pisaću o tebi.
Zvuk pisaće mašine ispuniće stan, plešući sa Cohenom. Napraviću oluju
riječi, obećanja i nade.
Znaćeš. Uvjerićeš se da smo ispunili sopstvenu svrhu. Srećni. Zahvaljujemo Bogu.
Sreća ne košta ništa.
Molim vas, izmaknite mi ovaj dan. Odložite ga na kratko.
Ko je još spreman za njega?
Molim vas, pokažite prave riječi, da se ne osramoti
u očaju ovo tijelo i ova glava.
Molim vas, recite im da ne nasrću. Svi ti ljudi kao da samo čekaju slabost.
Molim vas, pustite jedan život da
pronađe svoj mir među ovim svijetom. Neka luta, traži i posrće.
Molim vas, ne okrećite glavu.
Jutro mi donese nadu
pa je dan uguši.
Ljudi je bacaju i valjaju
pa mi se tako izlizana svakog jutra vraća.
Život je oblikuje
a ja je osjetim i gubim
čuvam i mrzim jer me podsjeti
na mogućnost dana, na silinu života.
Tako se sudaramo, ona i ja. Ne popušta. Nema predaha.
Dok me ne uvjeri.
Dok me ne uzdigne.
Dok mi ne dokaže svu ljepotu dana.
Broj godina, broj cigareta, broj neiskorišćenih
šibica ugašenih vjetrom. Sve mi brojite, i nazivate
svojom pobjedom brojeći mi grijehe dok se davite u svojima.
Broj knjiga, nepročitanih, do pola završenih, broj
laži i istina mi upoređujete u svojim glavama,
i sve stavljate na pokvaren tas.
Već je to navika. Ja vas ne krivim.
Jednom, moraćete da se sjetite svojih propuštenih
šansi, brojaćete svoje grube riječi, opuške cigareta i gordih predstava.
Molimo se onda da i vaša vaga, tada, bude pokvarena.
Kao da živim izvan tijela.
Kao da se budim van misli.
Kao da se rađam iz pepela
što su riječi rasule ispred nas.
Da li si nekada bio budan u 02:23?
Mir. Ravnoteza.
Da li si nekada bio sam u 02:23?
Misli igraju ka nebu. Nemas rijeci.
Da li si nekada osjetila noc u 02:23?
Sama. Dovoljna.
Da li si nekada udahnula zivot u 02:23?
Cutanje i svi odgovori se nude.
